Krenuli smo prema Mađarskoj, zemlji paprike, toplica, gulaša i paprikaša, čardaša i plesa, solidnih košarkaša i nogometaša. Vozili smo se kroz teško izgovorljive županije, prema Balatonu. Prošli i Heviz, mjesto najvećeg termalnog jezera. A tek Balaton, mađarsko more. Ljeti kupanje, zimi klizanje. U mjestu Tihany najstariji zapis o mađarskoj državi. Uz nekoliko pauza, eto nas u Budimpešti. Ljepotica na Dunavu, brdski Budim i panonski ravna Pešta povezana mostovima. Prvo, vidikovac, Citadela. Utvrda koju su izgradili Austrijanci, nakon gušenja Mađarske revolucije. Topovima načičkana opomena da se to više ne radi. Danas, prekrasan prostor, pun turista i suvenira. I Budimpešta na dlanu. A u njoj, ništa više od 96 metara. Jer su Mađari ovdje stigli 896.g. Simbolika do koje drže.

Nakon bezbrojnih fotki, preko Elizabetinog mosta (Mađari ga zovu Eržebet), ulazimo u grad. Elizabeta ili Sisi, slavna carica, prijateljica Mađara. Vozili smo se gradom, širokim ulicama, do Trga heroja. Memento važnim Mađarima, kip anđela Gabrijela, a iza u parku Sezceny toplice, najveće u Mađarskoj. Vožnja kroz Andraši aveniju, punu ambasada i skupih trgovina. Konačno, slobodno vrijeme! Vaci ulica, dva kilometra duga šetnica, puna turista. I naravno, McDonalds. Ručak uz Dunav, rijeku koja dijeli Budimpeštu na pola. I za kraj, posjet tržnici. Čelična konstrukcija slavnog Eifela, a ispod raskoš hrane, boja i začina.  Nakon otprilike 25000 koraka, umorni i zadovoljni stigli smo busom do hotela. A nakon večere, čijih slastica se ne bi posramile ni najbolje slastičarnice svijeta, san pravednika.

Nedjelja, sunčana, stvorena za posjet zoološkom vrtu. Žirafe, nosorozi, morski lavovi, divokoze, tigrovi. 2,5 sata uživanja i nezaobilazni suveniri gumenih zmija kojima će se plašiti mame i sestre, u Koprivnici, po povratku. Ručak u Jelen bistrou, komad mesa veličine omanje države i odlazak na Budim. Tamo još nekoliko fotografija, šetnja do kipa konja koji diraju studenti kad traže sreću na ispitu.

Odlazak prema busu, kraj restorana  Jamiea Olivera. Za kraj, centrar Campona, uživanje u Tropicariumu, krasnom akvariju. Masovni napad na sladoled, poneki suvenir i povratak kući. Na povratku, malo recitiranja, malo pjevanja i malo duže čekanje  na granici. Najljepša slika, Koprivnica i sretni roditelji. I djeca, puna dojmova...

Najljepše zahvaljujemo Gradu Koprivnici, društvu Naša djeca Koprivnica i gospodinu ravnatelju koji nas podržava u svim našim projektima i potiče pomaganju i dobrim djelima.

Ovo putovanje je bilo ponovljeno druženje između bivših učenika 4.c razreda i njihove učiteljice Vesne Mlinarić.

Lijepe trenutke provedene u Mađarskoj pamtit ćemo zauvijek.

Učiteljica Vesna Mlinarić