Taj miris, nas je malene drugoškolce „akače“ i „bekače“ odveo u prirodu, na Jastrebov vrh u Bakovčice, seosko imanje gdje miriše jesen , kesten i pečena paprika. Željno smo upijali slike sela, slike Bilogorinih brežuljaka, mirise nama u gradu ponekad nepoznate. Mamila nas je livada svojom veličinom gdje smo satima neumorno igrali nogomet. U miru prirode mi smo učili. Učili gledanjem, igranjem, slušanjem, jedenjem domaće hrane. Majka priroda je obukla žućkastu haljinu i tako nas sretna dočekala. Netko je stavio drva ispred kuće za ogrijev. Ljudi marljivo beru plodove jeseni. Čuli smo „razgovor  domaćih životinja“. Da, one imaju svoj jezik samo njima razumljiv. I mi smo to slušali! Mame će na nas biti ljute, zaprljali smo čistu odjećicu travom na kojoj smo se igrali. Ručice su nam crne od preslatkih kestena, a lica rumena od čistoga zraka, koji hladi lica i grije naša srca.

Ponijeli smo i čitanke, pročitali smo i priče o jeseni. Naučili kako biti sretni, vjerujte nam, to je jako važno!

Jesenji pozdrav s Jastrebovog vrha šalju vam vaši 2.a i 2.b, učiteljice Dragica Ljubić- koja se nije odvajala od svog fotoaparata  i Marija Petras, koja i danas odlično igra nogomet!

Dragica Ljubić