Svrha posjeta bila je promicanje osnovnih građanskih kompetencija, osuđivanje zločina te svih oblika mržnje i diskriminacije. Posebni naglasak stavljen je na zločine u Drugom svjetskom ratu, posebno na stradanja židovskog, srpskog i romskog naroda.

Istraživačkim radom (sudjelovanjem u radionicama) učenici su proniknuli u jedno od najmračnijih razdoblja u 20. stoljeću. U Jasenovcu su imali prilike spoznati kako je Holokaust bio gubitak i za civilizaciju kao cjelinu i za države koje su bile direktno uključene u progone manjina i neistomišljenika.

Učenike je memorijalnim prostorom vodio kustos Memorijalnog područja Jasenovac. Obilazak vanjskih prostora trajao je oko sat vremena s povremenim zaustavljanjima kako bi se učenicima postepeno otkrivao način funkcioniranja cijelog sustava logora. Logorski kompleks Jasenovac  sastojao se od 5 logora: Bročice, Krapje, Ciglana, Kožara i Stara Gradiška. Naglašen je dobar strateški položaj Jasenovca kao ključan za odabir mjesta logora.

Prostorom dominira (rekonstrukcija) kompozicije vlaka kojim su stizali logoraši, humci koji označavaju položaj nekadašnjih građevina, nekoliko umjetnih jezera (ostaci ciglane) te golemi Cvijet.

Spomenik Cvijet Bogdana Bogdanovića iz 1966. bila je posljednja stanica našeg razgleda vanjskog prostora. Simbolika cvijeta je dvojaka - on svjedoči da je život neuništiv i da je jači od smrti, a okrenut je prema svjetlosti i suncu – odnosno prema životu i slobodi. Muzejski je prostor prvi put otvoren 1968. godine, a preuređen je s novim postavom 2006. godine.

Iznimno su kvalitetne radionice, koje se odvijaju u edukacijskom dijelu kompleksa. Učenici su bili podijeljeni u sedam skupina te su upućeni na samostalno istraživanje Memorijalnog muzeja.  Skupine su istraživale teme: Nezavisna Država Hrvatska, Rasni zakoni, Zatočenici, Svakodnevni život u logoru, Svjedočanstva preživjelih zatočenika logora, Dehumanizacija i Otpor. Surađujući te pronalazeći informacije u mračnim labirintima muzejskog prostora, naši su učenici pokazali koliko su uspješni u timskom radu. Naposlijetku, svaka je skupina prezentirala rezultate svog istraživanja te su svi nagrađeni velikim pljeskom.

U povratku prema Koprivnici zaustavili smo se u Podgariću podno Moslavačke gore gdje se nalazi i futuristički Spomenik revolucije naroda Moslavine Dušana Džamonje posvećen žrtvama Drugog svjetskog rata. Nakon podizanja spomenika razvio se turizam i podigao hotel "Vila Garić" gdje smo imali slobodno vrijeme.

Najveća vrijednost terenske nastave u Jasenovcu je susret učenika s izvornom stvarnošću. Ondje učenici primjenjuju naučeno, razvijaju sposobnosti kritičkog mišljenja, samostalno stječu nova znanja i sistematiziraju ona već usvojena te ujedno stvaraju uzročno-posljedične veze među sadržajima. Učenici su pokazali veliku zrelost te su aktivno sudjelovali u svim planiranim aktivnostima, a odličnim su ponašanjem bili na ponos nastavnicima i svojoj školi. Nadamo se kako će u budućnosti ova terenska nastava postati pravilo, a ne izuzetak u nastavnim planovima.

                                                                                             Ines Vađunec