U subotu, 13. svibnja 2023., u 6:00 sati ujutro, krenuli smo prema Istri. Naše odredište bila je Učka, vrh Vojak. Cijelim putem nas je pratila kiša, ali pratili smo i mi satelitske snimke vremenske prognoze, te s nestrpljenjem iščekivali dolazak na odredište i, naravno, lijepo vrijeme.

Uz jedno stajanje, stigli smo do planinarskog doma “Poklon” smještenog bliže mjesta Veprinac. Polazišna točka rute bila je na 922mnv, a čekao nas je uspon na 1396mnv. Na našu veliku radost, dočekalo nas je vedro i sunčano vrijeme. Premda smo pripremili kabanice i rezervnu odjeću i obuću, nije pala niti jedna kap kiše. Planinarenje parkom prirode Učka bilo je prekrasno. Vidici koji ostavljaju bez daha, uske staze, istarski kamen, zaštićene biljne vrste, pitka voda s izvora. Sve viđeno u nama je budilo divljenje i strahopoštovanje prema prirodi.

Prije samoga vrha vidjeli smo telekomunikacijski toranj i vojni radar za nadzor zračnog prometa, lokaciju koju je strogo zabranjeno fotografirati i snimati.  Koji korak dalje i došli smo do cilja. Sa kule, vidikovca, pruža se jedan od najljepši planinarskih pogleda na Istru, Kvarnerski zaljev s otocima, planine Gorskog kotara, Velebit, Alpe i Italiju. U daljini smo mogli vidjeti teške oblake pune munja koji nas obilaze, jedinstven prizor. Malo dalje od vidikovca potražili smo metalni žig te ga utisnuli u planinarsku knjižicu i fotografirali se. Na vrhu smo se družili, razgledali, okrijepili te uživali u ljepotama nama najvišeg vrha do kojeg smo do sada planinarili. Bilo je ondje i drugih planinara, trkača, biciklista i sportskih entuzijasta. Napravili smo zajedničku fotografiju, te se polako pripremili za spust.

Zbog mokrog tla, kamenja i korijenja drveća, sporije smo hodali, upozoravali jedni druge na praćenje staze, jer se najviše ozljeda događa upravo pri spustu s planine. Završna točka planinarenja bila je ustvari početna, planinarski dom “Poklon”. Ondje se nismo mogli zadržati budući da su u to vrijeme planinarski vodiči polagali ispite. Prošetali smo malo dalje i odmorili se u Centru za posjetitelje. Prije ulaska u autobus razgovarali smo s obližnjim planinarima te doznali što se krije u nazivu njihovog planinarskog doma. Nakon raspada Austro-Ugarske Istra je postala dio Italije. Hodočasnici iz Istre više nisu smjeli hodočastiti Majci Božjoj Trsatskoj. Došli bi tako do prijevoja Poklon, sa kojega bi vidjeli Trsatsko svetište, te bi se sa tog mjesta poklonili Majci Božjoj. Na mjestu poklona postavljen je križ kao trajni simbol sjećanja na okupljanje vjernika punih 25 godina, koliko je i trajala zabrana hodočasničkog puta Učke.

Uz jedno usputno stajanje, stigli smo doma u Koprivnicu u 20:20 sati. Zauvijek ćemo se sjećati ljepota Učke i pogleda sa kule na Vojaku.

Zahvaljujemo se vodiču iz HPD-a Bilo, gosp. Borisu Majerusu, članu HGSS-a Kristijanu Kolareku, te ravnatelju škole, gosp. Kreši Grgcu na logističkoj podršci.