Rano ujutro krenuli smo u novu avanturu. Iako nam se nije ustajalo iz toplog kreveta, ipak smo odlučili iskoristiti jesenjski dan i planinariti ljepotama Medvednice. Laganom vožnjom autobusom, probijajući se kroz maglu, te nakon jedne pauze za okrjepu i doručak iz ruksaka, stigli smo na početnu točku planinarenja, mjesto Jablanovec. Uspon je krenuo lagano. Staza nas je polako vodila u dubine šume i mir prirode. Šuškanje lišća pod nogama  hrabrilo je svaki naš korak uspona. Vedro, ali hladno vrijeme, pratilo nas je cijeli dan. Prvu pauzu imali smo prije  uspona na sam vrh Kameni svati, kod istoimene planinarske kuće. Sam vrh bio je djelomično stjenovit, a pogled je priječila magla. 

“Kameni svati su skupina dolomitnih stijena osovljenih na zapadnom rubu Medvednice, neposredno iznad sela Jablanovca. Prema narodnoj predaji, stijene su nastale tako što je majka nekog mladoženje, nezadovoljna budućom snahom, kletvom okamenila svatove. O tome govori i pjesma »Kameni svatovi« Augusta Šenoe, napisana 1869. Godine."  

( https://www.hps.hr/info/hrvatski-vrhovi/kameni-svati-vrh/ )  

Zadržali smo se malo dalje vrha, otisnuli žig u planinarske knjižice, te nastavili hodati po hrptu stijene do vidikovca na kojem je postavljen veliki križ u spomen hrvatskim mučenicima. Spustivši se s hrpta mogli smo istražiti stari vojni bunker iz 1938. godine.  Nastavili smo hrabro daljnjim usponima, kako bismo došli do planinarskog doma Glavica. Ondje smo imali dužu pauzu za okrjepu, te ugrijani vatrom iz kamina i toplim čajem, krenuli kružnom stazom u spust. Zbog vlažnog kamenja i grana prekrivenih lišćem, u spustu smo morali biti posebno koncentrirani i paziti na korak. Nakon što smo završili planinarenje, veselio nas je autobus koji nas je čekao. Izuli smo blatne gojzerice, obuli čistu obuću, očistili štapove i pospremili ruksake u bunker. Umorni i pomalo promrzli, veslili smo se boravku u toplom autobusu. Po povratku smo imali jednu pauzu, te smo se u večernjim satima vratili u Koprivnicu.  

Zahvaljujemo vodiču HPD-a Bilo, gosp. Borisu Majerusu, koji nam je pripremio prekrasan planinarski izlet. Također zahvaljujemo i gosp. Kristijanu Kolarek, članu HGSS stanice Koprivnica, uz kojega se uvijek osijećamo sigurnije. Kako nam je bilo možete vidjeti na fotografijama.