Naša prva stanica su bile Hlebine, kolijevka naivnoga slikarstva i Galerija  "Josip  Generalić". Uživali smo u Josipovim i Ivanovim slikama.

Put smo nastavili Podravinom prema Molvama, promatrajući pitomi krajolik kojega smo oslikanoga vidjeli u Hlebinama.

Divili smo se podravskoj katedrali, Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, najvećim orguljama u Podravini i freskama na svodu crkve.

Put pod noge! Ma ne!

Autobusom do Čambine kroz zelenu repašku šumu. U šumi smo opazili srne, a u njoj žive i divlje svinje.

 Čambina nas je mamila mirisima prirode, vode , lopoča i...ručka.

Nakon ručka, red je da se potroše kalorije igrom. Graničarima i nogometu nije bilo kraja!

Malo umorni, ali jako dobri, nastavili smo put do Đurđevca i stare utvrde koja nam je djelovala zagonetno. Željeli smo priču i dobili smo je! Naučili smo legendu o Picokima i saznali mnogo o borbama s Turcima u našemu kraju.

I pijesak na kraju, da, dobro ste pročitali!

Đuđevečki peski, podravska Sahara! Mislili smo da se učiteljice s nama šale, ali istina je!

Topli, mekani, žuti pijesak na kojem smo se bosi igrali satima i nije nas previše zanimalo kako je taj pijesak zalutao u Podravinu.

Umorni, ali sretni , puni dojmova i novih spoznaja, uz pjesmu vratili smo se u Koprivnicu.

Stvarno je lijepa ta naša Podravina!