U školi smo imali posebnu i nesvakidašnju čast ugostiti gospodina Marijana Fučeka koji je sa sobom donio jedan gotovo zaboravljen, ali iznimno vrijedan dio naše tradicije – cimbule.
Njegov dolazak nije bio samo glazbeni događaj, već pravo putovanje kroz vrijeme, ispunjeno emocijama, toplinom i dubokim poštovanjem prema kulturnoj baštini.
Već pri prvim tonovima koje je izvukao iz svog instrumenta, prostorijom se proširila posebna atmosfera. Zvuk cimbula bio je nježan, a istovremeno snažan – kao da priča priče naših predaka, njihovih radosti i tuge. Učenici su u tišini slušali, očarani nečim što mnogi od njih nikada prije nisu imali priliku čuti.
Gospodin nije samo svirao; govorio je s ljubavlju o instrumentu, njegovoj povijesti i značenju u našoj tradiciji. Mogli smo osjetiti koliko mu je stalo do očuvanja ovog dijela kulturnog identiteta.
Posebno dirljiv trenutak bio je kada je pozvao učenike da se približe i izbliza vide cimbule, pa čak i pokušaju zasvirati. U tim trenucima vidjela se iskrena radost i znatiželja u dječjim očima, ali i zahvalnost što su dio nečega tako autentičnog i vrijednog.
Ovaj susret ostavio je snažan dojam na sve nas. Podsjetio nas je koliko je važno čuvati i njegovati tradiciju, ali i koliko glazba može povezati ljude, bez obzira na dob. Bio je to dan ispunjen emocijama, učenjem i inspiracijom – dan koji ćemo dugo pamtiti.
Zahvaljujemo našem gostu na vremenu, trudu i ljubavi koju je podijelio s nama. Njegova posjeta obogatila je našu školu na poseban i nepocjenjiv način. Hvala gospođi Mariji Mesarić koja je sve organizirala.
