U subotu, 12. travnja, okupili smo se u jutarnjim satima pred školom. Autobusom smo krenuli prema Zagorju, točnije Ravnoj gori. “Ravna gora je najsjevernija gora Hrvatskoga zagorja. Smjestila se u gornjem porječju rijeke Bednje i smatra se posljednjim ogrankom Alpi. Prostire se u dužini od 13 km od zapada (Trakošćan) prema istoku (Donja i Gornja Voća). Najviši vrh Ravne gore je na nadmorskoj visini od 686 metara i na njemu je podignut vidikovac. Vrh Ravne gore je šumovit.” (planinarenje.hr)
Nakon usputne pauze kod mjesta Ivanec, nastavili smo put prema mjestu Kamenica, iz koje smo krenuli u novu planinarsku avanturu. Sunčan dan osigurao nam je dobre uvjete za uspon, koji je trajao oko 2 sata. Vrućina je dodatno umarala, pa smo morali brinuti o dobroj hidratizaciji organizma.
. Prije strmijeg uspona do samog vrha, mogli smo uživati u pogledu na Zagorje i prekrasan dvorac Trakošćan. Također smo u kraćoj pauzi prisustvovali uzletu paraglidera, što je bilo posebno atraktivno. Na vrhu smo se fotografirali, a najhrabriji su se popeli na razglednu piramidu. Nakon osvojena vrha nagrada je bila pauza za ručak i druženje u Filićevom domu. Druženje je potrajalo četrdesetak minuta, a onda smo se pripremili za spust, koji je trajao oko dva i pol sata.
Zagorje nas je počastilo autentičnim vidicima, zagorskim kletima, mirisima proljeća, susretima sa seoskim domaćim životinjama. Stazu smo završili pred hotelom Trakošćan, s pogledom na prekrasni dvorac. Prezuli smo gojzerice, spremili stvari u ruksak i krenuli doma. Uz jednu pauzu, stigli smo u Koprivnicu.
Ovim putem zahvaljujemo gosp. Borisu Majerusu iz HPD-a Bilo, te članu HGSS stanice, gosp. Kristijanu Kolareku, koji su nam još jednom osigurali stručno i sigurno ostvarenje planiranog terena.
Preostale fotografije o tome kako nam je bilo na pohodu možete vidjeti na sljedećoj poveznici: https://drive.google.com/drive/u/4/folders/102YwXm6DrDUvxbZxuJw2Ljk-QRmYeyQf
Tekst: Mihaela Petersdorfer Ramaj
Fotografije: Štefica Šambula Premec i Mihaela Petersdorfer Ramaj
