U Hinterzartenu, malom mjestu u Schwarzwaldu, svake se godine okupljaju učenici iz više od 100 zemalja. Razlog su tečajevi njemačkog jezika globalne PASCH-inicijative („Škole: partneri budućnosti“) koju organizira Goethe-Institut u suradnji s Ministarstvom vanjskih poslova Njemačke. Kao PASCH škola tj. partneru Goethe-Instituta našim je učenicima  pružena prilika i dodijeljena stipendija za trotjedni boravak u Njemačkoj.

Učenici Marija Maričić i Domagoj Krapinec prenose svoje dojmove i iskustva koja su stekli.

Marija Maričić:

Gdje da počnem? Tri tjedna u Hinterzartenu, u Birklehofu, bila su toliko posebna da bih mogla pričati danima, a opet ne bih uspjela prenijeti sve. Moja obitelj me već vjerojatno ima „na satu” od silnog brbljanja o svemu što sam doživjela, ali teško je opisati koliko mi je ovo iskustvo značilo i koliko mi je trebalo. Sve – od nastave, večernjih Abendrundi, razgovora i zajedničkog pjevanja, pa do snack-pauza – vrijedno je pamćenja.

Dosade nije bilo ni sekunde! Svakodnevno smo mogli birati između mnoštva aktivnosti: odbojke, logorske vatre, karaoke, šetnji Hinterzartenom, pa sve do opuštanja u spa danu, partija pokera ili kino-večeri. Osim toga, okušali smo se i u kreativnim stvarima – slikanju, izradi narukvica od perlica, pa čak i farbanju kose. Izleti su bili brojni, a svaki od njih donio je novu pustolovinu i pogled na svijet.

Nastava me posebno iznenadila – bila je zabavna, dinamična i potpuno drukčija od onoga na što sam navikla u školskim klupama. U maloj grupi od desetak učenika, profesorica nam je pristupala na blizak način: objašnjavala, poticala i stvarala atmosferu u kojoj je učenje postalo užitak. Zahvaljujući tome, uspjela sam položiti test Goethe instituta i ostvariti B1 razinu.

Najdragocjenije od svega su prijateljstva koja sam stekla. Upoznala sam divne ljude iz Bosne, Makedonije, Grčke i Nizozemske. Stalno smo družili i najčešće igrali odbojku ili badminton. S nekima od njih i dalje sam u kontaktu, a s Grkinjom Ioannom čujem se baš svaki vikend.

Bilo je to iskustvo koje je proletjelo brzinom tri dana, a ostavilo trag dug poput mjeseci. Vrijeme je prošlo, ali ono što smo doživjeli ostat će zauvijek.

Stvarno, bilo je savršeno u svakom pogledu i svima koji ikada dobiju priliku želim poručiti sljedeće: nemojte se bojati, opustite se i prepustite svemu što vas tamo čeka. Za svakoga se pronađe nešto, a uspomene koje ponesete ostat će s vama cijeli život.

Domagoj Krapinec:

Moja tri tjedna na stipendiji za mlade u Njemačkoj

Ovo ljeto proveo sam tri tjedna (3. kolovoza – 23. kolovoza) u Hinterzartenu, malom mjestu u Schwarzwaldu na jugozapadu Njemačke, u blizini Freiburga. Ondje sam pohađao tečaj njemačkoga jezika za mlade iz cijeloga svijeta, a koji je organizirao Goethe Institut. Stipendiju sam dobio zahvaljujući partnerstvu naše škole s Goethe – Institutom i inicijativi PASCH: Škole – partneri za budućnost.

U internatu Birklehof, gdje smo bili smješteni, sobe su bile uredne i udobne, a oko nas su bili šume i brežuljci Schwarzwalda. Poseban dojam ostavile su mi učionice – moderne i dobro opremljene, a iz njih se pružao predivan pogled na brežuljke i zelenilo.

Tipičan dan

Dan je započinjao doručkom u 7:45. Nakon toga slijedila je nastava. Imali smo pauze za užinu, a u podne ručak. Poslijepodne smo imali izborne aktivnosti. Nekad sam igrao nogomet s drugima, ali najviše sam vremena provodio razgovarajući i družeći se s prijateljima. Nakon izbornih aktivnosti imali smo večeru, a nakon večere još jednu izbornu aktivnost. Prije spavanja imali smo još i dva okupljanja: jedno zajedničko koje se održavalo u glazbenoj hali, a drugo sa svojim animatorima u grupama u kućama u kojima smo spavali. To smo nazivali „Flurrunde“,a razgovarali smo o našim dojmovima proteklog dana.

Doživljaji i učenje

Vikendom smo išli na izlete – posjetili smo jezero Titisee, Freiburg i staru farmu Vogtsbauernhof. U Freiburgu smo čak slušali predavanje na sveučilištu, a onda imali slobodno vrijeme za istraživanje grada.

Najvažnije mi je bilo to što sam dosta naučio njemački. Na kraju drugog tjedna polagali smo ispite, a ja sam položio A2 razinu. Bio sam jako sretan i ponosan jer znam da ću se i dalje truditi učiti jezik.

Najljepše uspomene

Ono što ću ipak najviše pamtiti nisu samo izleti ili nastava, nego prijatelji koje sam stekao. Gotovo svaki dan razgovarali smo, smijali se i družili, a to je ono što je ovaj boravak učinilo posebnim.

Zahvaljujem nastavnici Danijeli Fičko koja me predložila za ovu stipendiju i tako mi omogućila jedno predivno i nezaboravno iskustvo.