U subotu, 10. svibnja, ostvarili smo zadnji teren planinarske sekcije učenika šestih, sedmih i osmih razreda. Okupili smo se pred školom i krenuli u pohod Samoborskom gorju, vrhovima Plešivica (799mnv) i Okić (752mnv). U pratnji učenika bile su nastavnice: Ivana Flajs, Ana Markušić, Štefice Šambula Premec i Mihaela Petersdorfer Ramaj.
Nakon ugodne vožnje autobusom i usputne stanke, stižemo do mjesta Poljanice, iz kojeg krećemo u uspon. Staze su bile vlažne jer je prethodnih dana padala kiša, stoga je tlo bilo blatno. Oblačno jutro ustupilo je mjesto sunčevim zrakama, pa nas je ostatak dana pratilo vedro i toplo vrijeme. Došavši na vrh Plešivicu uživali smo u pogledu, druženju i napravili smo pauzu za ručak iz ruksaka.
Nakon što smo se fotografirali, krenuli smo u spust. Na kraju planinarske staze, kroz krošnje drveća, nazirao se krov planinarskog doma Dr. Maks Plotnikov. Kod doma smo napravili dužu pauzu, nakon koje smo krenuli na drugi vrh, Okić. Strmom stazom punom kamenja, korijenja i vlažne zemlje, uspeli smo se na Okić. “Okić je slikovita stožasta hridina kojom na istoku završava hrbat Plešivice. Ruševni ostaci stare gradine na vrhu daju naslutiti njezinu nekadašnju veličinu. Okićka gradina prvi se put spominje 1183. godine, a zna se da je služila do 1616. godine. Okić grad s okolicom je 1970. proglašen zaštićenim krajolikom. Stijene s južne strane Okića odavno se koriste kao alpinističko vježbalište. Godine 1843. ilirka Dragojla Jarnević uspela se kroz stijene na vrh Okića, što se smatra prvim penjačkim usponom u povijesti hrvatskog planinarstva.” (https://www.hps.hr/info/hrvatski-vrhovi/okic-vrh/)
Nakon razgledavanja gradine te traženja “savršenog” kadra za fotografiranje pogleda kroz ruševne ostatke obrasle grmljem, krenuli smo u spust. Vrh je bio prava planinarska poslastica. Preplavio nas je osjećaj zadovoljstva i cjeline. Ostvarili smo zadnji teren ove školske godine. Vratili smo se do planinarskog doma, kratko okrijepili, te krenuli ka autobusnoj stanici. U Koprivnicu smo stigli u večernjim satima.
Ovim terenom oprostili smo se od naših planinara osmaša. Nadamo se da će ih znatiželja i ljubav prema planinama i dalje voditi na planinarske staze. Želimo im puno uspjeha pri upisu u željenu srednju školu. Zahvaljujemo se našem vodiču, gosp. Borisu Majerusu, koji je uviijek strpljiv i pouzdan i svoje slobodno vrijeme izdvaja za nestašne i radoznale “Radiće”. Zahvaljujemo se i članu HGSS-a, gosp. Kristijanu Kolareku, uz kojega je svaki naš korak siguran, i ništa ne prepušta slučaju. Također smo zahvalni što sve naše planirane kurikularne aktivnosti planinarske sekcije uvijek podržava i pomaže nam ostvariti ravnatelj škole, gosp. Krešo Grgac. Veselimo se nastavku suradnje i u idućoj školskoj godini.
Ostale fotografije o tome kako nam je bilo na terenskoj nastavi pogledajte na sljedećoj poveznici: https://drive.google.com/drive/u/4/folders/15PhyjJZTVHSOhlM9AHC-fMcnsQyyFwCe
