Osnovna škola "Braća Radić" Koprivnica

Planinarska skupina naše škole imala je priliku posjetiti veličanstvenu ljepotu Vražjeg prolaza, Zelenog vira i spilje Muževa hišica, koja je davne 1962. godine proglašena posebnim geomorfološkim rezervatom površine oko 200ha. Područje Zelenog vira spada u kategoriju zaštićenog krajobraza.

26. listopada 2019. u 7:00 okupili smo se pred školom, i autobusom krenuli na još jednu terensku nastavu planinarske sekcije. Uz kraće zaustavljanje radi okrjepe, stigli smo u Skrad u 9:45.

Okupljeni kod željezničke postaje Skrad, vođeni gosp. Borisom Majerusom, krenuli smo najprije silazno, spustom, do velikog slapa. Nakon što smo uživali u njegovim ljepotama, nastavili smo put ka izletištu Zeleni Vir. Ondje smo napravili kratku pauzu, fotografirali se s učenicima planinarima iz Sokolovca i Rasinje i njihovim vodičem iz HPD-a Bilo, gosp. Miroslavom Kanisekom.

Nastavili smo put ka Vražjem prolazu. Ostali smo zatečeni njegovom ljepotom. Ušli smo u Tolkienov svijet Gospodara prstenova. Bajkovito zelenilo, zrake sunca koje obasjavaju tamu šume, mahovina na stijenama i drveću, uske staze uz kamenitu klisuru, pokoji pjegavi daždevnjak i mi, mali hobiti, nasuprot veličanstvu visokih stijena. Kroz usku guduru, jedva dva metra široku, među stijenama visokim stotinjak metara, probija se, divlje šumeći, planinski potok Jasle. Nad njim, na nosačima usječenim u živu stijenu, načinjene su galerije i mostići kojima se prolazi. Naokolo su strme stijene, a u dubini, pod nogama huči zapjenjeni potok. No, nismo bili te sreće vidjeti i čuti potok ispod mostića kojima smo se kretali, jer potok ovisi i o količini oborinskih voda, kojih i nije puno proteklih  mjeseci.

Nakon što smo prošli kroz Vražji prolaz došli smo do špilje Muževa hišica. Sam naziv krije priču. U nazivu špilje atribut muževa, oznaka je glavara (muža) te skupine koja je potražila spas pred Turcima u hišici (hižici, kućici). Ova atrakcija bila je posebno zanimljiva! Mogli smo vidjeti i male šišmiše koji spavaju ili lete. Učenici su krenuli u kraće istraživanje, uz pomoć upaljenih svjetiljki na mobitelima. Neki su pažljivo tražili i čovječju ribicu, ali nisu je našli. Nakon što smo izašli iz Muževe hišice, krenuli smo natrag, usponom do željezničke postaje Skrad. Uspon je trajao dva sata. Staza uska, puna otpalog lišća, ispod kojeg se nazire kamenje i korijenje drveća. Stoga smo polako pješačili, uz pokoju stanku. 

Krenuli smo prema Koprivnici u 15:15h. Stali smo u Burger Kingu kako bismo se opet podružili i okrjepili, te nastavili put. U Koprivnicu smo stigli u 19:20h. Ljepote koje smo vidjeli i avanturu istraživanja koju smo iskusili pamtit ćemo cijeli život! Hvala našem vodiču, gosp. Borisu Majerusu iz HPD-a Bilo! Veselimo se idućoj pustolovini!