« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
Izgleda da je jesen u nekoj finoj parfumeriji kupila novi miris, miris pečenih kestena.
Taj miris, nas je malene drugoškolce „akače“ i „bekače“ odveo u prirodu, na Jastrebov vrh u Bakovčice, seosko imanje gdje miriše jesen , kesten i pečena paprika. Željno smo upijali slike sela, slike Bilogorinih brežuljaka, mirise nama u gradu ponekad nepoznate. Mamila nas je livada svojom veličinom gdje smo satima neumorno igrali nogomet. U miru prirode mi smo učili. Učili gledanjem, igranjem, slušanjem, jedenjem domaće hrane. Majka priroda je obukla žućkastu haljinu i tako nas sretna dočekala. Netko je stavio drva ispred kuće za ogrijev. Ljudi marljivo beru plodove jeseni. Čuli smo „razgovor domaćih životinja“. Da, one imaju svoj jezik samo njima razumljiv. I mi smo to slušali! Mame će na nas biti ljute, zaprljali smo čistu odjećicu travom na kojoj smo se igrali. Ručice su nam crne od preslatkih kestena, a lica rumena od čistoga zraka, koji hladi lica i grije naša srca.
Ponijeli smo i čitanke, pročitali smo i priče o jeseni. Naučili kako biti sretni, vjerujte nam, to je jako važno!
Jesenji pozdrav s Jastrebovog vrha šalju vam vaši 2.a i 2.b, učiteljice Dragica Ljubić- koja se nije odvajala od svog fotoaparata i Marija Petras, koja i danas odlično igra nogomet!
Dragica Ljubić