Osnovna škola "Braća Radić" Koprivnica

Vremenske prognoze za planinarsku sekciju škole proteklih mjesec dana nisu bile povoljne. Uz mnoge napore voditelja, ravnatelja škole, te suradnju vodiča, gosp. Borisa Majerusa iz HPD-a Bilo, uspjeli smo ostvariti još jedan teren. Posjetili smo Medvednicu i upoznali novi vrh, Rog (709m), popularno zvan “Lipa”.  

Lipa je istaknuto bilo strmih strana koje povezuje dva istoimena vrha Rog (742 m) i Rog (709 m). Prvi, viši, zarastao je vegetacijom i ne pruža vidik, za razliku od drugoga Roga, na čijem se vrhu nalazi pl. dom i razgledna piramida. Vrh Rog ili Strmina (709 m), koji je KT HPO-a, zadnji je istaknuti vrh kojim na istoku završava središnji dio Medvednice. Na samome vrhu nalazi se piramida, a pod njom pl. dom Lipa, i na sjevernoj strani kapela posvećena hrvatskim mučenicima. (https://www.hps.hr/info/hrvatski-vrhovi/lipa-vrh/). 

Krenuli smo u osam sati ujutro, te uz jednu kraću pauzu, na teren stigli u deset sati. Uspon na Lipu bio je zahtjevniji jer je dan prije padala kiša. Blato je otežavalo hod prema vrhu, ali smo strpljivo i pažljivo kročili. Planinarski štapovi bili su dobrodošli, za one koji su ih nosili. A ukoliko netko nije imao “profesionalni” štap, sasvim odlično poslužila je i poneka grana drveta koja je ležala uz stazu. Posebno je bilo zanimljivo što nam planinari koji su se spuštali s osvojenoga vrha, nisu baš ulijevali nadu izrazom “Sretno!”. Pa smo zaključili kako neće biti baš lako. Uspon je bio oko 500m visinske razlike od autobusnog stajališta. A vrijeme uspona trajalo je duže, upravo zbog blata. Češće smo pravili stanke, a morali smo pričekati i one kojima je bilo teže izdržati napore uspona. Kraću pauzu imali smo i pokraj kapelice Hrvatskih mučenika. Nakon toga došli smo do planinarskog doma Lipa, oko 13h. U domu smo se utoplili, presvukli, pojeli sendviče iz ruksaka, odmorili, družili i uživali u ugodnom i veselom ambijentu. Nakon duže stanke, popeli smo se na vidikovac pokraj planinarskoga doma, u manjim grupama i oprezno, jer je vidikovac poprilično visok, ali i sklizak zbog kiše. Fotografirali smo se te se pripremili za spust. Također, vrlo oprezno i sporije nego inače, sigurno smo došli do autobusa. Prije nego li smo ušli u autobus izuli smo blatnjavu obuću i spremili je u vrećice. Učenici su pokazali odgovornost i brigu, te smo taj zadatak s lakoćom ostvarili, a autobus ostavili urednim. Također smo naučili da je jako dobro u ruksaku imati barem nekoliko plastičnih vrećica! Jednu za smeće, jednu za mokru odjeću, jednu za blatnjavu obuću, ali i još koju za posuditi drugim planinarima u potrebi.  

Oko 17h krenuli smo prema Koprivnici. Uz put smo navratili u Mc Donald’s koji je, kao i uvijek, najzanimljivije stajalište za okrjepu našim učenicima. Nakon stanke za okrjepu i razgovor, oko 18:30h krenuli smo doma. U Koprivnicu smo stigli u 20:10h. Umorni, ali i sretni, jer cijeli dan nije padala kiša, a mi smo uspjeli upoznati još jedan predivan teren, našu lijepu Medvednicu! Pogledajte kako nam je bilo!