« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
U subotu, 11. studenoga, pohodili smo Samoborsko gorje, vrh Japetić. Unatoč kiši i skliskom terenu, uspjeli smo ostvariti planirani teren. Prešli smo visinsku razliku od 500mnv.
U subotu, 11. studenoga, sastali smo se pred školom i u 7:00 krenuli u novu planinarsku avanturu. Uz našeg vodiča iz HPD-a Bilo, gosp. Borisa Majerusa, u pratnji učenika bile su i nastavnice Ivana Flajs, Štefica Šambula Premec i Mihaela Petersdorfer Ramaj. Kišni oblaci nisu baš puno obećavali. Ravnali samo se aplikacijama i internet stranicama vremenskih prognoza, koje su nam opet dobro poslužile.
Uz jednu pauzu, stižemo oko 10h na početnu točku, Šoićevu kuću, najstariji planinarski objekt Samoborskoga gorja, koji se nalazi na početku naselja Mali Lipovec. Od tuda krećemo oštrim usponom u trajanju oko sat vremena. Točka polaska nalazi se na 373 mnv, a naš cilj, vrh Japetić 879. Što bi značilo da smo savladali uspon od preko 500mnv. Početak uspona bili smo u kabanicama, budući da je još padala kiša. Nije bilo lako. Pod kabanicama smo se znojili i bili pomalo nervozni. Ali ubrzo je kiša stala i pojavilo se sunce, a kabanice smo pospremili u ruksak. Oko podneva bili smo na samom vrhu, a nakon forografiranja uputili smo se u planinarski dom Žitnica. Ondje smo se okrijepili delicijama, finom domaćom hranom, te ugrijali uz toplu peć. Tijekom okrjepe u planinarskom domu, razišla se magla, te smo mogli uživati u pogledu. Vrijeme smo iskoristili i za fotografiranje, te kratko druženje uz dom. Pomalo je postajalo sve hladnije, te smo za spust uzeli kape i rukavice iz ruksaka, provjerili gojzerice i štapove i oprezno krenuli. Staza je bila puna mokrog lišća, skliskog korijenja i kamena. Spust je trajao oko sat i pol, strmijom stranom. Bilo je malo “proklizavanja”, uz puno smijeha, ali uz našeg Kristijana Kolareka, člana HGSS-a, sve je bilo lakše.
Pred autobusom smo spremili blatne gojzerice u vrećice, prezuli se u suhu i čistu obuću, te se pripremili za povratak. Umorni, ali i zadovoljni, ponosni na sebe, što smo uspjeli osvojiti Japetić, vratili smo se u našu Koprivnicu prije 20h. Zahvaljujemo našem vodiču, gosp. Borisu Majerusu, kao i članu HGSS-a, gosp. Kristijanu Kolareku, s kojima smo s lakoćom ostvarili još jedan, zbog vremenskih uvjeta, ne tako lagani teren.