« Travanj 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
Krajem sunčanoga svibnja drugoškolci naše matične škole sa svojim učiteljicama Marijom, Ines, Editom i Dragicom krenuli su na put po Podravini.
Na leđima ruksaci sa sokovima i sendvičima, udoban autobus ispred škole, osmjesi na licima. Ma tko se ne bi veselio danu?!
Naša prva stanica su bile Hlebine, kolijevka naivnoga slikarstva i Galerija "Josip Generalić". Uživali smo u Josipovim i Ivanovim slikama.
Put smo nastavili Podravinom prema Molvama, promatrajući pitomi krajolik kojega smo oslikanoga vidjeli u Hlebinama.
Divili smo se podravskoj katedrali, Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, najvećim orguljama u Podravini i freskama na svodu crkve.
Put pod noge! Ma ne!
Autobusom do Čambine kroz zelenu repašku šumu. U šumi smo opazili srne, a u njoj žive i divlje svinje.
Čambina nas je mamila mirisima prirode, vode , lopoča i...ručka.
Nakon ručka, red je da se potroše kalorije igrom. Graničarima i nogometu nije bilo kraja!
Malo umorni, ali jako dobri, nastavili smo put do Đurđevca i stare utvrde koja nam je djelovala zagonetno. Željeli smo priču i dobili smo je! Naučili smo legendu o Picokima i saznali mnogo o borbama s Turcima u našemu kraju.
I pijesak na kraju, da, dobro ste pročitali!
Đuđevečki peski, podravska Sahara! Mislili smo da se učiteljice s nama šale, ali istina je!
Topli, mekani, žuti pijesak na kojem smo se bosi igrali satima i nije nas previše zanimalo kako je taj pijesak zalutao u Podravinu.
Umorni, ali sretni , puni dojmova i novih spoznaja, uz pjesmu vratili smo se u Koprivnicu.
Stvarno je lijepa ta naša Podravina!