Osnovna škola "Braća Radić" Koprivnica

Ove godine cijeli svijet slavi 450. obljetnicu rođenja Williama Shakespearea, genija rođenog  u jednom malom blatnom mjestašcu. 

Kazalište Oberon i redatelj Damir Mađarić uprizoruju Kroćenje goropadnice, u originalu je to Ukroćena goropadnica (The Taming of the Shrew). Njegova komedija je  mladenački  eksplozivna, razbarušena, sočna, smiješna,  pisana da zabavi i nasmije puk tadašnjih londonskih kazališta.
Tema su žena i muškarac, njihov odnos, njihov rat, kako tada, tako i danas.  A rat muškarca i žene do istrebljenja uvijek izaziva smijeh.                                                                                                               

Komedija je u interpretaciji  Robija Ugrine, Marije Kolb i Gorana Košija. U nakani da interpretiraju komediju, troje glumaca igra bezbroj uloga. Robi Ugrina igra Petruccia, ali i Baptistu. Marija Kolb igra Catarinu, Gremia, Lucenzia-Hortensia i Malu Pogači.  Goran Koši igra sve što se može: Gremia, Grumia, Baptistu, Lucenzia-Hortensia i Krojača.

Dojmovi s predstave:

Predstava ima neke veze s današnjicom, a ta veza je ljubav i novac. U današnje vrijeme ljudi se ponašaju isto tako nejasno kad su zaljubljeni, a neki se udaju zbog novaca i imetka partnera kao što je to na početku odlučio Petruccio.  Ovo mi je bila jedna od najsmješnijih predstava na kojoj sam bila. Meni su najsmješniji likovi bili kuhar i Mala Pogači.

Moja najveća zamjerka ovoj predstavi bio je ozvučenje. Nisam u potpunosti čula govor pojedinih likova. To me smetalo jer nisam odmah shvatila o čemu se radi. Na predstavi nije bilo dosadno jer se stalno odvijalo nešto uzbudljivo.

Katarina je prikazana kao neukrotiva, pakosna, snažna, hrabra, mudra i nasilna. Njezin muž Petruccio je odvažan, mudar, zna se zainatiti i uvijek ostvari ono što zacrta. Mnogi su svojim izrazima lica pokazali svoje stanje i raspoloženje. Ova predstava mi se stvarno svidjela, ali mi je kraj bio pomalo nejasan. Voljela bih da postoji još neki nastavak od ove predstave. (Tamara Gašparić, 7. d)

Na predstavi smo mogli vidjeti kako glavni muški lik Petruccio želi ukrotiti „divlju mačku'', a da pritom nitko ne izgubi dostojanstvo. On to čini na sebi svojstven i ležeran način. Na sve napade i uvrede svoje bolje polovice samo je vedro povikao: „Poljubi me Kato!“ i uvijek bi je zagrlio žestoko oko struka, a ona bi mu pritom uvijek nešto razbila o glavu. Glumci su bili slobodni u nastupu, strastveni, jaki i  nesputani.

Petruccio i Katarina su kao dva neizbrušena dragulja u mulju prijetvornih, lažljivih i neiskrenih likova koji ih okružuju. Otac Battista nije nego trgovac koji prodaje vlastite kćeri kao robu. Čovjek koji mari jedino za javnu sliku vlastite obitelji. Lukav je i favorizira drugu kćer Biancu. Pretpostavljam da se boji Katarine.

Meni se djelo jako svidjelo, posebno kada je Petruccio krotio goropadnicu i efekt pucnja koji je bio jako dobar. Okrutnost je važan motiv u cijeloj predstavi. Katarine je okrutna prema svima iz svoje okoline, Petruccio je verbalno i psihološki okrutan prema njoj, a fizički prema svojim slugama i podređenima.  (Dean Capek, 7.d)

Katarinin otac je bio materijalist koju ju je prodao za novac i imanje, koje na kraju neće ona nikada dobiti. Katarinin otac je imao još jednu kćer Biancu.

U ovom djelu se vidi da je početak svega novac, koji je Petruccia naveo da se njom oženi. Na kazališnoj predstavi je kostimografija bila važna za prepoznavanje bogatog i siromašnog. Mimika i glas su bili ono po čemu smo mogli razlikovati glumce. Iako je bilo samo troje glumaca, moglo se točno vidjeti tko je tko. Njihov glas i mimika su bili presudni u ovom djelu. Svjetlo je bilo važno jer, kad je netko nešto pripovijedao, svijetlo je bilo usmjereno na osobu koja priča. Doživljaj gdje se glumci nalaze su  nadopunili paravani koji su stajali na pozornici i koji su prikazivali noć ili unutrašnjost doma. (Lorena Gogić, 7.d)

Tema na kojoj počiva priča goropadnice je divlja i mrzovoljna žena postaje krotka u rukama strogog muža. Neposlušna žena bila je odvučena na selo gdje se kroti. Okrutnost je jedna od važnih tema ove komedije. Petruccio je u njoj „ubio goropadnicu“, a probudio one iskre dobrote i plemenitosti.

Postupke kojima upoznajemo likove vidimo odmah na početku radnje. Katarina je  drska. Vidi se po tome kako razgovara s ocem. Živčana je i ima „dug'' jezik. Petruccio je željan pustolovina, nije ga briga kakvu će ženu oženiti samo da je bogata. Uvjeren je da će „ukrotiti“ Katarinu i u tome uspijeva.

Predstava je vezana uz novac koji je problem današnjice. U ono vrijeme nije bila važna ljubav nego novac. (Tamara Bogdan, 7. d)

Tema ove predstave je odnos  između muškarca i žene koji mi se čini kao klišej.  Muškarca (Petruccia)   privlači   ženino (Catarinino)  bogatstvo. Ona je žena loših karakternih osobina (goropadnica) koju ljubav preobražava. Sama tema nije mi bliska i to je vjerojatno glavni razlog zašto mi se predstava nije svidjela. Neki mi likovi nisu bliski primjerice Catarinin otac Baptista koji sve gleda kroz novac i koji se prema svojim kćerima  ponaša kao da su roba koju može dobro unovčiti. Catarina mi se čini kao razmaženo derište koje uvijek prkosi i izražava se samo povišenim tonovima. Petruccio  kao da u sebi ima dva lika, zavodnika i prevaranta. Kazališni komad koji je Shakespeare pisao da  zabavi gledatelje   u 16. st.,  redatelj je današnjoj publici uveo neke nazovi „inovacije“ u kostimima, rekvizitima i „rušenju četvrtog zida“ (breaking the fourth wall).

Kostimi su spoj odjevnih predmeta iz različitih povijesnih razdoblja i kultura (korzet, nešto poput avijatičarske kape, kaubojski šešir, hlače s vojničkom kamuflažom). Konja je zamijenio bicikl, a doživljaj vanjskog i unutarnjeg prostora dočaralo nam je oslikano platno svedeno na najjednostavnije oblike (poput crteža djeteta). Ne sviđa mi se kako likovi „ruše četvrti zid“, tj. tijekom predstave obraćaju se publici govoreći što slijedi u predstavi.                                                                                                                   Što se tiče primjerenosti ove predstave za našu dob mislim da nije primjerena ni po temi ni po nekim scenama. (Dorian Štefanek, 7. d)

Da je Catarina goropadnica, možemo zaključiti po njezinoj drskosti, njezinoj otresitosti i po njezinim postupcima. Jedan od tih postupaka  jest kada je otresito bacala petarde na pod. Njen otac  Baptista je bogataš kojem novac znači sve. Baptista  je prodavao vlastite kćeri kao robu. Petruccio je čovjek koji je jedini uspio ukrotiti Catarinu. Predstava  po mom mišljenju nije primjerenog sadržaja našoj dobi. Ta predstava ima veze sa današnjicom jer se rat između dvaju spolova još uvijek „odvija“. Predstava mi je bila smiješna. Najsmješniji dijelovi su mi bili kada se Petruccio dovezao do Catarine na konju (biciklu) i kada je Catarina bacala petarde na pod. Najsmješniji lik mi je bio Gremio. Uglavnom, predstava mi se jako svidjela. (Antonio Vargek, 7. d)

Ova predstava mi se svidjela. Zanimljivi likovi, duhoviti dijalozi, šareni kostimi – sve je bilo lijepo ukomponirano. Tri glumca nasmijala su nas kroz cijelu predstavu dovodeći se u razne prilike i neprilike te se stalno preoblačeći u jedan lik za drugim. Iako ima puno likova, a samo tri glumca, katkad mi se činilo da je to potpuno neki novi svijet. Kad uspoređujem dva različita lika koje je glumio isti glumac, vidim da svaki ima drugačiju odjeću, naglasak, izraze lica, stav -  što smatram impresivnim. Bilo je zabavno gledati te brojne izmjene – od francuskog krojača do Male Pogači pa sve do Grumia i Baptiste – svi su me uspjeli nasmijati. Smatram da je predstava bila prikladna za djecu moje dobi, ali i za starije. Jedini lik koji mi se nije svidio (tj. nisu mi se svidjeli njegovi postupci) bio je Petruccio. Nije mi se svidjelo što nije dopuštao Catarini da  jede i spava – no ipak, da nije bilo tako, onda ova predstava ne bi ni dobila naziv „Kroćenje goropadnice“. Tema predstave bili su muško – ženski odnosi – što nekad zna biti teška i  ozbiljna tema – ali uz malo ironije i puno humora iz te „teške“ tematike proizašla je predstava koju mi je bio užitak pogledati. (Emilija Sinjeri, 8.e)